Svet je okrugao, a ne kockast Sofija Tadić

Iako je naučno dokazano da je svijet okrugao, nekad i mi sami stanemo i zapitamo se da li je stvarno okrugao. Pitamo se zašto.

Zato što današnja tehnologija tako kaže. Skoro svi ljudi su opsjednuti telefonima, kompjuterima, televizorima… Djeca sve manje izlaze napolje, prosto su zabluđeni telefonima. Ili igraju sad već najpoznatije igrice koje samo kradu vaše slobodno vrijeme. Društvene mreže postaju sve popularnije. Svijet postaje robotizam. Već u malo daljim državama i gradovima roboti šetaju ulicama. Najbolji primjer daju Kina i Japan. Roboti čiste, prave ručak, rade u prodavnicama, plešu, pjevaju. Leteća auta postaju sve dostupnija. A svaki dan se roboti usavršavaju. Ljudi sami postaju roboti. Zaboravljaju na divne knjige, priče i druženja sa prijateljima. Djeca više ne igraju fudbal napolje nego kroz kockaste ekrane na kompjuterima. Ili mi pitamo prijatelje hoće li da igraju fudbal napolje, ali oni kažu ne mogu sad moram da završim sa igricom. Neki uopšte neće da izađu. Toliko su im važni telefoni i kompjuteri da ni ne znaju igrati fudbal svojim vlastitim nogama, nego sve svojim pokretima ruku, ili gledaju utakmice, viču, navijaju, svađaju se. Još dok su naši roditelji bili mali, nisu imali telefone i kompjutere, već su se po cijele dane igrali napolje. Svaki dan su osjećali lijep miris trave, poljsko cvijeće, mirise voća i povrća, lakše rečeno miris prirode. Igrali su fudbal na velikim raskošnim livadama, a ne na kockastim ekranima. Bili su jači, jer su stalno bili u pokretu, trčali, skakali, šetali.A današnja omladina samo sjedi i pomjera ruke. Opet su bili srećniji nego mi. A da ne spominjem naše bake i deke. Oni tek nisu imali ništa od današnje tehnologije, a i igračke su pravili sami. Pravili su lutkice od krpa i drveta, a dječaci su pravili praćke i još mnogo toga. A danjašnja djeca, ne vide prirodu, ne osjete sve te lijepe mirise… Prosto uđu u svijet igrica. Pa se takmiče ko ima bolji telefon, bolji kompjuter, kakve su slušalice, a na prirodu polako zaboravljaju. Kad bi svi samo pogledali malo širu sliku vidjeli bi na šta svijet počinje da liči. Svi ti fotošopovi, ukrašavanja sebe, igrice… A da ne zaboravimo i da preko interneta može da bude prevara. Da ljudi mogu nastradati. Svi mislimo da je svijet jedno bezbjedno mjesto za život. Pa i jeste, ali ako se nastavi sa nepažnjom sve može izmaći kontroli.

Zato, što više pričajmo sa svojim roditeljima, družimo se sa svojim prijateljima, igrajmo se u dvorištu, čitajmo knjige. Ne dopustimo da postanemo jedni od zaludnika kockastog svijeta.

Sofija Tadić VIIIb

OŠ ,,Ilija Kišić“ Zelenika

Zelenika, Kuti Prljaga b.b.

Tamara Komar