Rođena je 11. Oktobra 1958. Godine u Herceg Novom. Diplomirani je filolog. Bavila se agencijskim poslovima, menadžmentom i prevodilaštvom. Inicijatorka je humanitarnih akcija, organizatorka Pokladskih večeri, predstavnica NVO,,Bokeška gulozeca” na hercegnovskim stađunskim feštama. Objavljuje publicističke knjige koje objedinjavaju tradiciju, običaje i gastronomiju Boke. ,,Gulozece iz bokeškog kuvara I” objavljuje 2011. godine, a 2013. Iz štampe su izašle njene ,,Gulozece iz bokeškog kuvara II”.
,, U prvoj knjizi Marina je istraživala i bilježila recepte za kolače i torte, slatke napitke, rituale i vjerovanja koji idu uz dezerte koji, navikli smo, idu poslije glavnih jela. Autorka je u svom bilježenju ukusa i mirisa prošlih vremena krenula, dakle, od kraja mitskih bokeljskih objeda. Za razliku od života, ovdje smo prvo dobili kolače, pa tek onda glavne bokune ”, napisao je profesor, dramski pisac i rođeni Novljanin, Stevan Koprivica. ,,Marina Stanišić je i hroničarka i antologičarka, pored toga što nesebično odaje tajne vrhunske kuhinje. Ja se divim njenoj upornosti i istrajnosti, njenom dešpetu da nam u nelijepom dobu podari zeru i mrvu nostalgije i ljepote, te pregršt dobrih poklona nepcima i stomaku, a znamo da je to provjereni put do ljudskih srca”, zaključuje Koprivica.
Prof. dr Ratko Božović o Marininoj knjizi ,,Hercegnovski rječnik romanizama” piše : ,, Nastajao u različitim istorijskim periodima, govor hercegnovske regije, sjeverozapadne Boke Kotorske i čitavog priobalja čuva romanizme, koji su prodirali tokom vjekova i tako postali sastavni dio jezičkog svakodnevlja. Za ovako teško i zahtjevno istraživanje autorka se dugo pripremala i uspješno ga realizovala. Svakako da joj je od pomoći bila mediteranska osjećajnost, romansko obrazovanje i jezički rafinman. A njena namjera da sačuva novljanski govor u njegovom izvornom značenju i da mu pomogne da opstane u dugom trajanju zaslužuje najveću pažnju.”

Fotografije sa promocija Marininih knjiga ,,Hercegnovskog rječnika romanizama” (2019) u Herceg Novom, Beogradu i Kotoru i ,,Gulozeca iz bokeškog kuvara” (2013) u beogradskom Muzeju nauke i tehnike.

Marina Stanišić
Prustov upitnik

Koja je Vaša predstava o savršenoj sreći?
Savršena sreća je iluzija. Moja predstava o sreći je brojna familija, larma djece, vječna uzajamna ljubav.
Koji je Vaš najveći strah?
Strah od samoće i napuštenosti.
Sa kojom istorijskom figurom se identifikujete?
To bi bila princeza Sisi (1837-1898), supruga cara Franca Jozefa i kasnije omiljena kraljica Ugarske. Nepravde koje je gordo i s osmijehom podnosila su mi često bile putokaz.
Kojoj živoj osobi se najviše divite?
Težaku, ribaru koji se u ovom trenutku življenja uspješno snalazi, anonimnom donatoru i humanisti.
Koju osobinu ne podnosite kod sebe?
Altruizam.
Koja je Vaša najveća ekstravagancija?
Uživam u običnosti.
Koje je Vaše omiljeno putovanje?
Moskva i neostvareni snovi.
Koju ljudsku osobinu smatrate najprecjenjenijom?
Dosljednost i istrajnost.
U kojim prilikama lažete?
Generalno ne govorim neistine, ali nisam protiv takozvanih ,,bijelih laži“. Iako pod zakletvom, dragoj osobi nisam priznala da boluje od kancera.
Što ne volite u svom fizičkom izgledu?
Ovakva kakva sam, svjesna sam svojih fizičkih nedostataka, ali ipak ne postoji osoba sa kojom bih se mijenjala.
Koje riječi ili rečenice prečesto koristite?
Izvini, draga, naime…
Koje je Vaše najveće kajanje?
Što sam kasno shvatila svoje afinitete.
Ko je ljubav Vašeg života?
On je daleko.
Gdje i kad ste bili najsrećniji?
Kada sam u trećoj godini braka čula plač svoje djevojčice.
Koji talenat biste voljeli da imate?
Muzikalnost.
Što smatrate Vašim najvećim uspjehom?
Pozitivne kritike mojih sugrađana koji zapravo žive u mojim djelima.
Koja biste osoba ili predmet bili ako biste se poslije smrti vratili na ovaj svijet?
Nisam o tome razmišljala,
Koji je najdragocijeniji predmet koji posjedujete?
Očevo zlatno pero – simbol mog rada.
Što je za Vas oličenje patnje?
Bolni plač majke za izgubljenim potomkom, koji nikad ne prestaje.
Kojim zanimanjem biste se voljeli baviti?
Volim svoje zanimanje, a takođe mi se sviđa i biti psihološkinja ili slikarka.
Ko su Vaši uzori?
Iskreni, postojani, karakterni ljudi, kojima je novac samo sredstvo za preživljavanje.
Ko je Vaš omiljeni pisac, a ko slikar?
Od književnika: izuzetni Paulo Koeljo (Paulo Coelho), naš Milorad Pavić i renesansni slikar, vajar, arhitekta, filozof… – čudesni Leonardo da Vinči (Leonardo da Vinci).
Ko je Vaš omiljeni fiktivni junak?
Alisa u zemlji čuda.
Gdje biste voljeli da živite?
U maloj kući blizu mora na novskoj obali.
Što najviše mrzite?
Loše političare.
Kako biste voljeli da umrete?
Božija volja.
Koju osobinu ne volite kod drugih?
Zluradost.
Koje vrijednosti cijenite kod prijatelja?
Prisutnost u nevolji, ali još više u dobru.
Koja je Vaša najizrazitija karakterna osobina?
Mislim pretjerana senzitivnost. No, to treba druge pitati.
Koji je Vaš moto?
,,Mai dire mai.”