Tia Dožić

Prustov upitnik


Koja je Vaša predstava o savršenoj sreći?

Biti u miru sam sa sobom.

Koji je Vaš najveći strah?
Da se najbližim nešto ne desi.Da izgubim mentalnu kontrolu nad sobom.

Sa kojom istorijskom figurom se identifikujete?
Maria Kiri Sklodowska.

Kojoj živoj osobi se najviše divite?

Kuki Gallmann, italijanskoj književnici i doživotnom ambijentalisti koja se bori za očuvanje prirodnog ambijenta u Africi.

Koju osobinu ne podnosite kod sebe?
Popustljivost!

Koja je Vaša najveća ekstravagancija?
Kruv i sir.

Koje je Vaše omiljeno putovanje?
Put za Jerusalim – Juznoafričku Uniju.

Koju ljudsku osobinu smatrate najprecjenjenijom?
Izdržljivost.

U kojim prilikama lažete?
Ne lažem. Ako baš ,,moram”, prećutim.

Što ne volite u svom fizičkom izgledu?
Sada ne primjecujem svoj izgled jer mi duša ,,istrči” u prvi plan.

Koje riječi ili rečenice prečesto koristite?
Ne volim da ponavljam ništa.

Koje je Vaše najveće kajanje?
Što nijesam bila dovoljno uporna u ostvarivanju svojih zamisli.

Ko je ljubav Vašeg života?
Idem na sigurno – moja djeca i unuci.

Gdje i kad ste bili najsrećniji?
U Herceg Novome do svoje 20godine.

Koji talenat biste voljeli da imate?
Voljela bih da imam slikarski talenat.

Što smatrate Vašim najvećim uspjehom?
Kad uspijem da pobijedim sopstvene demone i kažem sebi:,,E,takvu te volim!“

Koja biste osoba ili predmet bili ako biste se poslije smrti vratili na ovaj svijet?
Zimzeleno drvo!

Koji je najdragocijeniji predmet koji posjedujete?
Fotografije i sjećanja.

Što je za Vas oličenje patnje?
Kad ne uspijem da prihvatim negativne događaje.

Kojim zanimanjem biste se voljeli baviti?

Da budem ljekar.

Ko su Vaši uzori?
Osobe otvorene prema svijetu, dobre, inteligenentne, obrazovane i staložene .

Ko je Vaš omiljeni pisac, a ko slikar?

Lorens Darel i Kandinski.

Ko je Vaš omiljeni fiktivni junak?
Bart Simpson.

Gdje biste voljeli da živite?

U Keniji kakva je bila nekad.

Što najviše mrzite?
Ne mrzim.To mi je osjećanje strano.

Kako biste voljeli da umrete?
Voljela bih kad bi se vrijeme moglo zaustaviti u ovim mojim godinama i da egzistiram kao jedna bespolna jedinka kojoj mozak dobro funkcioniše, a ako se baš mora umrijeti da to bude u snu jer i san je jedan lakši oblik smrti.

Koju osobinu ne volite kod drugih?
Dvoličnost, lažljivost bez potrebe, sklonost manipulacijama i egoizam.

Koje vrijednosti cijenite kod prijatelja?

Saosjećajnost, plemenitost i iskrenost.

Koja je Vaša najizrazitija karakterna osobina?

Jednostavnost.

Koji je Vaš moto?
Um je prijatelj koji s vremena na vrijeme treba biti prevaren.

 

Pitajte i dobićete više nego što mislite

 

Vrlo rano sam sama naučila da čitam i čitala sam sve što mi je došlo do ruke. Žurila sam da saznam sto više o svijetu i stvarima koje su me okruživale. Poslije svake knjige sam bila sretnija ali i nezadovoljnija zbog veličine praznine onog što nisam znala. ,,Znam da ništa ne znam“, rekao je davno slavni Sokrat, jedan od osnivača zapadne filozofije. Ova njegova izjava je paradoks sama po sebi, ali što sam više razmišljala o njoj, primjećivala sam slične paradokse svuda oko nas.
Mi smo sićušni dio našeg ogromnog Univerzuma ali u nama su sve čestice iz kojih su izgrađene zvijezde, svemir. Koliko god toga naučimo u ovom našem životu uvijek će biti veći dio onog što nećemo stići da saznamo. Iako smo u odnosu na Svemir malecni mi smo bića sa visoko organizovanom i čudesnom materijom – mozgom i trebalo bi da budemo sretni ako osjetimo poziv tog privlačnog ,,praznog prostora “koji će nam se poslije svakog učenja činiti jos većim. U svom pozivu prosvjetnog radnika uvijek mi je bila želja da učenici ne usvajaju lekcije po onom principu ,,od riječi do riječi “,već da sami traže ono Iza i ono Dalje koju svaka naučna istina podrazumijeva. Nijedan profesor ne može Sve da prenese učeniku, ali može da ga stimuliše da dio tog Svega sam traži i nalazi.Nauči.U procesu sazrijevanja, pri usvajanju znanja veliku ulogu ima pitanje. Koliko god izgleda lako, pitanje može postavljati samo onaj ko već ima predstavu o tome što pita, onaj ko nešto zna. U neko moje davno učeničko vrijeme, profesori su birali šta je bitno, na nivou godišnjeg plana i programa da učenici usvoje kao nadogradnju na znanja od prethodnih godina.Sve lekcije iz udžbenika iz određenih oblasti nijesmo odrađivali od početka do kraja ali jesmo one najbitnije lekcije na kojima se temeljilo to nešto novo u toj školskoj godini. Na časovima slobodnih aktivnosti, produbljivali bismo nerečeno i učenici bi zaintrigirani onim što ne znaju postavljali pitanja profesorima pokazujući svoje aktivne interese za ono što im je bilo nepoznato.U debatama koje bi se razvijale saznavali smo mnoge detalje koje nikada ne bismo imali priliku da saznamo na samom času zbog nedostatka vremena.Veliki profesori su oni profesori koji znaju probuditi interes za određenu materiju kod učenika, koji znaju ukazati učeniku na taj prazan prostor koji negdje čeka učenika sa znakom pitanja i koji motivišu učenike da im postave prava pitanja .Gola reprodukcija znanja ostavlja slab trag u memoriji i vremenom iščezne. Odgovor na pitanje koje ima smisla pamtićemo zauvijek! I ne zaboravite da ništa nije kao što izgleda. Ono što priznate da ne znate ne čini od vas neznalicu. Dug je put saznanja i njega će i naučnik i filizof, na kraju života završiti opet čuvenom Sokratovom rečenicom: ,,Znam da nista ne znam!” Ne zbog toga što stvarno ništa nećete znati nego zbog toga što ćete žaliti što više ne možete da memorišete, prihvatite. Ako želite da ostanete dugo mladi: PITAJTE! Pravi odgovori čine čudo!

Tia Dožić