Uprkos pandemiji virusa i otežanim izvođenju nastave u 2 smjene i sa 2 grupe učenika, to nije omelo djake odjeljenja II a da ispolje svoju kreativnost i originalnost u aktivnostima čiji okvir prevazilazi školu i redovne sadrzaje koji se u nastavi izučavaju. Te aktivnosti su životne, one ostavljaju trag i stvaraju licnosti sa stavom i pravednom i empatickim pogledom na svijet. Jedna od takvih aktivnosti je i obiljezavanje Medjunarodnog dana djece žrtava nasilja (4. jun).

Datum kojem bi se trebala posvetiti puna pažnja sa svih instanci sistema.

Djeca su za početak odgledala kratki film „Stop bulling “ u kojem su akteri bili školarci nešto stariji od njih. Snažna poruka da jedinstvo odjeljenja može sačuvati i spasiti svog člana od nasilja druge djece, djake je dirnula. Potom smo Brainstroming-om došli do sijaset asocijacija na riječ nasilje: vrijedjanje, ismijavanje, ignorisanje, psovanje, udaranje, prijetnja, iznuđivanje novca ili užine, snimanje bez dozvole… To je bila inicijalna kapisla da kroz kratku radionicu „Ako mi se desi…“ djecica dobiju podršku i ohrabrenje da se svaki takav vid (nasilja) odmah prijavi roditelju, učitelju, drugu / drugarici kako bi se riješilo u što skorijem roku. Pohvaljeno je jedinstvo ovog malog odjeljenja, tolerancija i saradnicki odnos medju članovima od prvog dana škole sa željom da tako ostane do kraja školovanja. Dato je čvrsto obećanje da svakako hoće.

Nakon toga smo se podsjetili osnovnih djecijih prava propisanih i garantovanih Konvencijom, a posebno se osvrnuli na pravo zaštite od nasilja i iskorištavanja te posebna prava koja imaju djeca sa posebnim potrebama, djeca bez roditelja i djeca izbjeglice.

Kreativnom idejom, da podstaknemo svu djecicu koja trpe nasilje, a plaše se da ga prijave, napravili smo kisobrancice kojima se štitimo od nasilja pod parolom „Niko nema pravo da me vrijedja, ja sam jednak kao ti“. Poruka jasna – „Svi smo mi isti“. Lijepeci te kišobrane, slušali smo pjesmu „Ne rugaj se“, akteri članovi „Delta fondacije“ te pjesmu „Svi smo mi isti“ u izvođenju djecijeg hora „Orfej“.

Saznali smo koje su to ranjive kategorije djece koja su najčešće zrtve nasilja. Djeca sa tjelesnim nedostacima su prva u nizu (proteza, naočare, invalidska kolica, prekomjerna tezina), siromašna djeca, te djeca nižeg intelekta… Zalijepismo ilustracije istih na tabli, a onda ih u znak podrške ukrasismo malim srcadima uz poruku da nisu sami u svemu tome.

Na kraju, otkrismo koji je to simbol borbe protiv nasilja nad djecom. U pitanju je ispruzena šaka koja znači STOP NASILjU! Otisnuse djecica svoje šake na papiru, obojase ih, izrezase i zalijepise na pano kao svoju podršku od srca uz poruku „Za život bez suza jer djeca to zaslužuju i vrijedna su svakog postovanja“.

Čas smo zaokruzili divnim plakatom sa čuvenom i viseznacajnom rečenicom „Obuj moje cipele pa mi onda sudi“.

Parole učenika odjeljenja II a:

– Za život bez predrasuda i bez nasilja.

– Ne čini ništa što bi rasplakalo druge.

– Budi čovjek u pravom smislu te riječi.

Goran Drobnjak, učitelj odjeljenja II a, OŠ „Ilija Kišić“, Zelenika