Mladi istraživači u Mediteranskom vrtu

Mi smo bile izabrane da predstavljamo našu školu ,,Ilija Kišić“ u projektu ,,Mladi istraživači u Mediteranskom vrtu“ koji organizuje Cellula-NVO Udruženje biologa.

Rano ujutru krenuli smo iz Herceg Novog ka Podgorici. Sa nama su putovali vršnjaci iz drugih škola koji su takođe bili zaintresovani za biologiju, a predvodio nas je nastavnik Oliver Jakovljević. Kada smo stigli na brdo Gorice, upoznali smo biologe koji su nas poslužili zdravom hranom i objasnili šta je naš zadatak. Dobili smo testove kojima smo izmjerili naše znanje o biljka u Mediteranskom vrtu. Nakon toga, odgledali smo kratak film o tome kako je on nastao, a poslije smo se podijelili u grupe. Svakoj grupi je dodjeljen jedan biolog koji nas je vodio i odgovarao na naša pitanja.

Prvo smo obišli brdo Gorice i saznale mnogo različitih stvari o drveću i biljkama koje smo tamo zatekle. Takođe smo se upoznale i sa zaboravljenim vrstama, tačnije, autohtonim vrstama Gorice, kao što su hrast trojanac i medunac.

Iz filma, kojeg smo predhodno pogledali, saznali smo da se Park-šuma Gorica prostire na oko 100 hektara, i ima status zaštićenog botaničko-hortikulturnog objekta. Ono je dom 70 vrsta ptica, a i stanište mnoštva vrste flore i faune. Takođe smo se susrele i sa oko 40 vrsta endema, 14 se nalazi na listi zaštićenih zakonom, a 8 je od međunarodnjog značaja. Zabilježeno je i 46 vrsta mahovina, a nove vrste gljiva se i dalje pojavljuju.

Nakon obilaska brda Gorice, imali smo priliku da naučimo nešto više i o aromatičnim biljkama koje su se nalazile u Mediteranskom vrtu. Instruktori su nam ispričali o karakteristikama smilja, žalfije, matičnjaka, lavande, ruzmarina i bosiljka.

Uživali smo u svakom djelu tog dana. Imali smo i dosta slobodnog vremena, koje smo iskoristile družeći se i upoznavajući naše vršnjake. Ubrzo smo se sprijateljili, ali bilo je vrijeme da sa instruktorima prošetamo po srcu Gorice. Poslije dugog pješačenja, snimali smo kratki film u kojem smo opisivali najzanimljivije biljkle. Podjelili su nam testove koji su bili veoma slični onima koje smo radili na početku, zato što smo trebali provjeriti koliko su se naši odgovori promjenili u odnosu na prethodne. Bilo ih je mnogo lakše uraditi drugi put jer smo upotpunili naše znanje obilaskom Park-šume Gorice.

Trebalo je da krenemo nazad kući. Pozdravili smo se sa našim instruktorima i smjestili smo se u autobus.

Bile smo nekako tužne što se vraćamo kući, ali i zadovoljne što smo dobile šansu da se družimo i naučimo nešto novo o srcu Gorice.

Anika Steljić

Vanja Terzić IXa