U Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju, 23. juna 2022. godine u okviru X Regionalnog festivala fantastične književnosti Refesticon, održana je panel diskusija ,,Fantastika i mladi’’ na kojoj je učešće uzeo i učenik, srednjoškolac Tarik Idrizović čija je priča objavljena u zbirci ,,Putnik’’. S obzirom da je Tarik pasionirani čitalac fantastike, ali i da svoje etičke i estetske stavove iskazuje kroz književnu fantastiku, zamolila sam ga za razgovor o temi koja ga istinski i duboko nadahnjuje.
Što bi, po tvom mišljenju, bilo ključno reći o fantastičnoj kniževnosti?
Fantastičnu književnost odlikuje ogromna sloboda stvaraoca, u kojoj se nerijetko isti izgubi. Pisac ima potpunu slobodu da stvara nove dimenzije i svjetove, ali i težak zadatak da iracionalno uklopi sa racionalnim i onim što nas zaista okružuje. Upravo u toj vještini balansiranja između potpuno suprotnih motiva – stvarnog i nestvarnog, leži ljepota fantastične književnosti. U djelima fantastike, čitalac odlazi iz današnjice i možda će zvučati paradoksalno, upoznaje sopstvenu objektivnu stvarnost sa neke drugačije tačke gledišta. Našao sam jednu zanimljivu misao koja kaže: ,,Onaj ko se dobro snalazi u fantastici, bolje razumije realizam’’.
Kako fantastika kao književni žanr izgleda iz tvoje perspektive, iz ugla današnjeg čitaoca?
Afinitet prema fantastičnoj književnosti svojstven je nama, malo starijim tinejdžerima, upravo zbog te velike slobode koju posjedujemo i neograničenosti fantastike u motivskom smislu. Fantastika kao književni žanr ne kotira se visoko među ostalim čitaocima, mnogi ne vide njen značaj, a pisci zbog težine stvaranja pribjegavaju drugim žanrovima i pravcima. Značaj fantastike ogleda se i u direktnom uticaju na kreativnu svijest čitaoca, čitajuci on otkriva različite svjetove, osjeća, zamišlja, čuje, vidi i na samom kraju, po uzoru na pročitano, sposoban je da i sam stvara, uz dovoljnu inspiraciju koju domen iracionalnog nudi.Težina i značaj fantastike ogledaju se i u selekciji i uklapanju motiva, kao i prelaznim prostornim i vremenskim slojevima, gdje i pisac i čitalac često mogu ući u zabludu, dok je sam odabir motiva u ovom žanru neograničen. ,,Slušam i vidim’’ je linija koja definiše tok stvaranja fantastike.
Vrijednost književnog teksta ne zavisi od književne vrste. Čini li ti se da neki čitaoci fantastiku unaprijed osporavaju i formiraju sud o njoj prije čitanja?
Značaj ovog žanra u mnogome slabi konstantnom idejom ljudi da je kompletna fabula preplavljena motivima kao što su: zmajevi, vještice, demoni, duhovi…. Ovi motivi svakako pripadaju skupu fantastičnog, međutim da bi se neko djelo smatralo fantastičnim, potrebno je unijeti i obraditi samo neki motiv čovjekove potrebe za sanjarenjem, jer fantastika nije ništa drugo nego li potreba za maštarenjem, uz podlogu onog sto se dešava na javi – u realnom svijetu. Fantastika, kao i svako drugo književno djelo, nudi otvorenu mogućnost postavljanja pitanja, ali davanje odgovora je specifično, pa se djeca u najranijem uzrastu prvo susreću sa bajkama u kojima ima fantastičnih motiva, ali ne spadaju u fantastičnu književnost. Legende, kao neizostavni dio ljudske civilizacije, traju i prenose se mnogo duže u odnosu na ono što se temelji tvrdnjama. Djela fantastike su često pisana sa ciljem kritike društva i sredine, pa se često stiče utisak ironije kao dominantne figure, što čitaoce uči razumijevanju humora i svijeta iz neke drugačije perspektive, kao i ispitivanje i razvijanje moralnih načela pojedinca.
Tamara Komar
