Radio je ono što voli ne obazirući se na mišljenja drugih. Radio je stvari koje su mu se sviđale. Imao je zasluženu privilegiju, on je naziva srećom, da bude blizu onih koji su bolji od njega. Kaže da mu je Bog dao talenat da prepozna nešto prije vremena. Nesebično je podmetao svoje ime da bi skrenuo pažnju na druge. Sreo je najveće muzičare 20. vijeka, osim Elvisa Prislija. Petar Peca Popović, novinar i publicista, rođen je 12. jula 1949. godine u Beogradu. U osnovnoj školi pravio je zidne novine, a prvi tekst objavio je kao gimnazijalac u listu Gong 1967. godine.
,,Bez obzira što ne znam da kažem r, dobitnik sam dve godišnje nagrade Radio Beograda i jedne Studija B. Bio sam prvi muzički urednik prvog muzičkog radija u SFRJ. Ne doživljavam sebe kao velikog urednika, ali sam bio na čelu dva najuspešnija lista u istoriji jugoslovenske rok periodike. Kao nepartijac učestvovao sam u pokretanju tri lista u Politici. Nisam primljen na smer organizacije Fakulteta dramske umetnosti, ali sam doprineo nekim od najvećih muzičkih događaja u Beogradu. Radeći kao licencirani urednik PGP RTB, objavio sam nekoliko ploča pre nego što su se one pojavile u svetu i pre nego što su postigle globalne uspehe.“
Upoznao je šest predsjednika Jugoslavije i Srbije, zna pet Zvezdinih zvezda, četiri srpska patrijarha, dva predsjednika SANU, izgubio je partiju od tri svjetska prvaka u šahu… Iako nikada nije bio zaposlen na televiziji, autor je najduže rokenrol serije – Rokumenti. U prošlom vijeku i u državi koje više nema, u Zagreb i Skoplje doveo je najveće muzičke karavane, mada se nikada nije bavio turizmom. Obišao je sva važna mjesta rok atlasa i svojom se rukom pozdravio sa gigantima muzike, bio je pacijent najvećih živih kardiologa i proputovao planetom. Ističe da su mu to omogućili posao i muzika koju voli.
Među muzičarima koje je pomagao na početku karijere su: Zdravko Čolić, Bijelo dugme, Azra, Riblja čorba, Poslednja igra leptira. Bio je istinska i nesebična podrška neafirmisanim i darovitim muzičarima, a one koji to nisu nije povrjeđivao: ,,Trudio sam se da izbegnem stvari koje me ne dotiču. Muka netalentovanih je sama po sebi dovoljna. Kad završe delo do koga su mukotrpno došli, obično previše očekuju. Tada svaku primedbu lično doživljavaju, a još teže prihvataju kada im to kaže neko koga znaju.“
Pisao je pogovore i predgovore za knjige. Tvorac je ,,Rokopisa“, sa Mihailom Pantićem koautor knjige ,,Biti rokenrol“, autor je ,,Proleća na Topčideru“, “Tragova u beskraju“, “Čuvara buvlje pijace“, “Kikinda Short 04“ i ,,Treće strane ploče“.
Danas svoje knjige Peca Popović objavljuje za Književnu Opštinu Vršac, želeći time da se oduži Vasku Popi kojeg smatra najvećim našim pjesnikom druge polovine dvadesetog vijeka, istovremeno misleći na budućnost i mlade stvaraoce. Cilj mu je da prodajom svojih knjiga pomogne izdavačkoj kući koju je 1972. godine osnovao Vasko Popa, kao i da finansira nekomercionalna pjesnička izdanja, odnosno objavljivanje knjiga novih pjesnika. Smatra to svojom dužnošću koja ga čini srećnim, jer zna da učestvuje u nečemu što je dobro.
,,Zadovoljstvo je ostariti sa saznanjem da nikad nikom nisam oteo posao, da me nigde nije dovela i postavila neka politička opcija. Mene su čuvali rezultati, a ne vlast. A kad sam odlazio, nosio sam sa sobom samo lične stvari. Nikad nisam tražio ni dobio stan, kredit ili neku drugu materijalnu vrednost. Meni je posao uvek bio pitanje časti.“
Razlog zbog kojeg Peca Popović danas ne sjedi u kući i sluša ploče je što smatra da: ,,Svi zaslužujemo da živimo u boljem svijetu“, a kada kaže svi on to i misli. Mada bi mu moglo biti, on ne može s visine na kojoj zasluženo jeste posmatrati stvarnost čiji je svaki segment ugrožen. Kada je rekao da se nada da će umrijeti u zdravoj zemlji, onemogućena mu je i ometana promocija knjige u 5 gradova njegove zemlje, mada on na svojim promocijama ne govori o politici. Politiku ne voli, ali vidi što politika radi građanima, pa pred tom činjenicom ne zatvara oči. Kao najprimjereniji naslov neke naše rok pjesme, za ovaj trenutak navodi Štulićevu ,,Uradi nešto“, objavljenu na prvom albumu Azre 1980. godine, ističući stihove: ,,Uradi nešto za svoju savjest/ ne misli da si sam“.
Sa piscem, univerzitetskim profesorom, urednikom Književne opštine Vršac, Mihajlom Pantićem, organizovao je 55 promocija knjige, u 12 zemalja, za 18 mjeseci. Jedna od njih održana je 30. oktobra 2023. godine u Herceg Novom. U ime organizatora promocije ,,Treće strane ploče“, prisutnima se prvo obratila Jasna Maslan, direktorica Gradske biblioteke i čitaonice. Knjigu i autora predstavio je Mihajlo Pantić. U hercegnovskoj Dvorani ,,Park“, govorio je i Peca Popović pred svojim poštovaocima, publikom neobičnom za jednu promociju knjige, pred ljudima različitih dobi i interesovanja kojima je zajedničko to što uvažavaju autora, njegovu autentičnost, elokventnost, nesebičnost i sposobnost da ljude oko sebe vidi boljima nego što jesu i tako im pomogne da se potrude oko sebe i zaista postanu bolji.
T.K.
Prustov upitnik
Koja je Vaša predstava o savršenoj sreći?
Posmatrati zvezde i pri tom ne smetati drugima.
Koji je Vaš najveći strah?
Obrukati poverenje. Ili Umreti sa dušom punom kajanja.
Kojoj živoj osobi se najviše divite?
Korto Malteze.
Koja je Vaša najveća ekstravagancija?
Uživanje u zalasku sunca na okeanu.
Koje je Vaše omiljeno putovanje?
Povratak kući.
Koju ljudsku osobinu smatrate najprecjenjenijom?
Moć i orginalnost.
U kojim prilikama lažete?
Kad nema štete.
Što ne volite u svom fizičkom izgledu?
Sebe.
Koje riječi ili rečenice prečesto koristite?
Da ti Peca nešto kaže.
Koje je Vaše najveće kajanje?
To što nisam bolji.
Ko je ljubav Vašeg života?
Mira Pantić.
Gdje i kad ste bili najsrećniji?
Kad sam na vratima kuće sačekao Petra Popovića najmlađeg.
Koji talenat biste voljeli da imate?
Dar za čitanje misli ili bar putovanje kroz vreme.
Što smatrate Vašim najvećim uspjehom?
To što mogu da radim samo ono što volim.
Koja biste osoba ili predmet bili ako biste se poslije smrti vratili na svijet?
Aleksandrijska biblioteka.
Koji je najdragocijeniji predmet koji posjedujete?
Porodična fotografija!
Što je za Vas oličenje patnje?
Majka i beba usred rata.
Kojim zanimanjem biste se voljeli baviti?
Poslom anđela.
Ko je Vaš uzor?
Don Kihot.
Ko je Vaš omiljeni pisac, a ko slikar?
Crnjanski, Dostojevski i Brojgel, Karavađo.
Gdje biste voljeli da živite?
Tamo gde nema mržnje.
Što najviše mrzite?
Mržnju.
Kako biste voljeli da umrete?
Da ne mučim nikoga.
Koju osobinu ne volite kod drugih?
Zavirivanje u tuđe živote.
Koje vrijednosti cijenite kod prijatelja?
Razumevanje za moju nesavršenost.
Koja je Vaša najizrazitija karakterna osobina?
Radoznalost.
Koji je Vaš moto?
Ne dozvolite da vas gadovi samelju.
